Prvi intervju

Kada je osnovana udruga Zvončica?

Ideja o osnivanju udruge “Zvončica” stvorila se još 2022. godine, no zbog raznoraznih životnih prilika, odnosno neprilika, zvanično smo registrirani 24.10.2023. godine i tada smo krenuli s radom kroz udrugu.

Prije registracije surađivali smo s H.U. “Gledaj srcem”, kroz dva sajma rukotvorina po nazivom “ Hrabro srce” I ljetni festival pod nazivom “Gledaj srcem” a također je Nives bila glavni inicijator I pokretač organizacije humanitarnog koncerta pod istim imenom, koji se održao 17.10.2023. godine za djecu oboljelu od kardiovaskularnih I onkoloških bolesti.

Koji je cilj vaše udruge?

Cilj naše udruge, generalno govoreći, jeste poboljšati kvalitetu življenja djece i omladine, podići svijest društva da nam djeca, zbog brzine i načina života izrastaju u jako nezadovoljne i nesretne ljude.

Znamo da ova rečenica zvuči grubo jer se svi roditelji trude ostvariti i pružiti svojoj djeci najbolje što mogu, ali i mi ( roditelji) se jako često pogubimo u ispunjavanju svojih uloga.

Želimo, koliko toliko, vratiti djetinjstvo onakvo kakvo je nekad bilo, u smislu igranja društvenih igara, druženja u dvorištu, odmaknuti djecu od ekrana, potruditi se koliko bude u našoj moći djecu naučiti da budu samostalni u obavljanju životnih navika, koje će im trebati.

Želimo im pružiti prostor za njihove ideje te da ih zajedničkim snagama realiziramo. Jednostavno želimo biti tu i osluškivati ono sto oni žele a ne ono sto mi mislimo da trebaju željeti i na kraju raditi.

U svom radu ste fokusirani na rad sa djecom školskog uzrasta. Sa kojim problemima se susreću djeca u ovom životnom razdoblju?

Moramo Vas malo tu ispraviti, nije da smo fokusirani samo na djecu školskog uzrasta, fokus su nam sva djeca i omladina. Ako baš moramo ograničiti dob, to bi onda bilo do nekih 18 godina. No, kako je udruga tek krenula s radom, prvo smo se bazirali na najmlađe, no imamo još posla pred nama, gdje će se obrađivati i teme o starijoj djeci i omladini.

Kada pričamo o djeci školskog uzrasta, problemi s kojim se djeca susreću su neprihvatanje u društvo, anksioznost, prevelika različitost i odstupanje od kolektiva.

Nemogućnost prihvatanja svojih kvaliteta (dječjih)zbog „modela“ društva. Npr: slušanje drukčije glazbe, rangiranje zbog financijskog statusa roditelja, poteškoće u učenju i razumijevanju u školstvu.. i tako dalje, jer je promjera bezbroj

Nedavno ste imali radionicu o anksioznosti kod djece školskog uzrasta. Prema Vašim
saznanjima zašto su djeca anksiozna tj. koji su najčešći uzroci?

Anksioznost kod djece jako je kompleksna i opširna tema. S jedne strane se uopće ne obraća pozornost na to stanje, jer simptomi anksioznosti poput, recimo, grickanja noktiju se ne shvaćaju ozbiljno, jer eto svi smo mi kao mali grickali nokte.

Kroz tematske večeri, na ovu temu, došli smo alarmantnih podataka,
da jako puno djece pati od anksioznosti, te ako se na vrijeme ne prepozna ostavlja teške posljedice, koje je kasnije jako teško ispraviti. Kroz razgovore sa stručnjacima, prvenstveno smo sami sebe suočili s činjenicom da smo svi anksiozni, te da to nenamjerno prenosimo na svoju djecu. Kao što svi znamo, mi smo prvi model po kojem naša djeca uče o životu.

Uzroci su razni. Počevši od nekih minornih npr. neznanja vezanja pertli, uz opasku roditelja „Kako to ne znaš, to svi znaju.“, pa do nekih ozbiljnijih npr. uspoređivanja s drugom djecom iz bliske okoline (nezadovoljstvo roditelja koji žele ispraviti svoje nedostatke iz djetinjstva).

Također smo shvatili da je veliki problem jer djeca ne znaju označiti, odnosno imenovati emocije, u smislu ljut sam, tužan sam i slično, mi ih nismo tome naučili jer smatramo da to djeca uče u hodu. Ali
nisu! Prvo trebamo mi odrasli naučiti imenovati i razlikovati emocije, a zatim to isto naučiti i našu djecu.

Kako educirati roditelje da prepoznaju anksioznost kod djece?

Naša ideja jeste da kroz razne „ tematske večeri“ približimo posjetiteljima i javnosti, na drugačiji način, goruće probleme s kojima se djeca nose. U svom timu imamo, trenutno psihologa i logopeda, koji
prisustvuju na predavanjima, te educiraju roditelje, kako prepoznati i djelovati. Te su također otvoreni za pitanja i savjete, te razmjenu mišljenja.

Mislim da je ovdje bitno naglasiti da nam nije cilj samo razgovarati o anksioznosti, već ćemo obrađivati raznorazne teme koje se tiču djece i omladine i cilj nam je za svaku temu dovesti barem jednog stručnjaka iz ciljanje oblasti, pa bilo to da se radi o doktorima, trenerima ili čak roditeljima koji iza sebe imaju iskustvo.

Ko čini tim udruge koji radi sa roditeljima i djecom?

Trenutno nemamo stalni tim koji je na raspolaganju roditeljima i djeci, ali pokušavamo naći osobe koje su voljne s nama surađivati.

Recimo za temu Anksioznosti kod djece surađivali smo sa dipl.psihologom i geštalt terapeutom u edukaciji, Dariom Ćubelom i mr.sc. Sanjom Pandžom, logopedom, koje su zaista svaka na svoj način, proširile vidike i ukazale nam svima na neke probleme, na koje mi uopće ne obraćamo pažnju.

Mi se nadamo da će njih dvije, a i druge stručne osobe postati redoviti dio tima, te da ćemo moći u nekoj bliskoj budućnosti formirati radne terapije i slično.

S obzirom da smo mi humanitarna udruga i da se financiramo preko donacija, sponzorstava i dobre volje ljudi, trenutno smo ograničeni s prostorom i financijama, no i na tome aktivno radimo.

Kakvi su planovi udruge za 2024. godinu?

Planova imamo puno 😊a vidjet ćemo što ćemo uspjeti realizirati. Svakako ćemo nastaviti s ovim petomjesečnim projektom pod nazivom „ DJECA U FOKUSU“, gdje ćemo imati svaki mjesec tematske večeri na različite teme.

Prošla tema, kao što ste već i naveli, bila je Anksioznost kod djece“, tema za prvi mjesec 2024 jest „ Pretilost i dijabetes, te život s to dvoje“, nakon toga imamo temu alergija, anksioznost koja prelazi u depresiju kod srednjoškolske djece.. i tako dalje da ne nabrajamo baš sve.

Također smo u fazi razvijanja plana za dječji ljetni festival i humanitarni koncert gdje bi sredstva bila upućena prema djeci koja boluju od dijabetesa.

Zatim već skoro poznati proljetni sajam rukotvorina „Hrabro srce“, te opet bi se na zimu krenulo s ovim tematskim večerima s nekim novim temama. Naravno ukoliko se između svega toga stvore neke nove mogućnosti za suradnju ili za neke nove projekte mi smo svakako tu.

Za kraj imate li poruku za nače čitatelje?

Pa evo, ovim putem bi se htjeli prvenstveno zahvaliti Vama što ste nam dali priliku za ovakav intervju. Ono što bi željeli poručiti čitateljima, koji su pretpostavljam većinom roditelji, bake, dede, tetke, ujne i
slično, da posvetite što više vremena svojoj djeci.

Svjesne smo da svi mi radimo i uporno trčimo za nečim i zaista smo nekako kratki s vremenom. Ali svaki put kad se tako uhvatite u trenutku da pomislite da ništa ne stižete, a dijete od vas traži pažnju jer želi nešto da vam kaže ili pokaže, zastanite, udahnite duboko i saslušajte.

Koliko god vam se ti dječji problemi činili bezvezni i minorni, njima, u njihovim glavicama su to ogromni problemi.

Sve može sačekati, i ručak i veš i kava i nek bude neuredna kuća, jer jednom ćete sve to uspjeti obaviti bez problema, ali vaše djece neće biti tu. Odrasti će!

Imate neko pitanje za nas ili mislite da nam možete pomoći?